| Pravni savjeti |
Suvlasništvo nad nekretninom je situacija u kojoj se više subjekata pojavljuju kao vlasnici jedne stvari, u ovom slučaju nekretnine. U takvim slučajevima na samom objektu ne vidi se da je “podijeljen”, ali se pravno gledano on “dijeli” na više suvlasničkih dijelova prema ukupnoj vrijednosti. To znači da niti jedan suvlasnik ne može tvrditi kako posjeduje ekskluzivna prava za upravljanje nad nekretninom, a istovremeno niti jedan ne može prisvojiti određeni dio kuće/stana, na primjer sobu, kuhinju i slično. Vlasništvo može biti i drugačije podijeljeno, na primjer po sadržaju, što bi značilo da jedan suvlasnik može imati pravo raspolaganja, a drugi korištenja nekretnine. Suvlasništvom se stvara posebna zajednica među pojedincima, a ono može nastati pravnim poslom, odlukom vlasti ili putem određenog zakona. Način na koji će suvlasnici upravljati nekretninom dogovara se među njima suglasno ili putem glasovanja. U ovakvim situacijama često dolazi do nesuglasica, a pošto su određene akcije potrebne kako bi se nekretnina održavala, a neke izvanredne kako bi se spriječilo njeno propadanje ili izvršila prodaja, do odluke se može doći i sudskim putem. Dobra ideja da se olakša odlučivanje je da se svi suvlasnici odluče zajednički imenovati upravitelja nad nekretninom. Svaki suvlasnik svojim dijelom može samostalno raspolagati, a to znači da ga može i prodati. U takvim slučajevima najčešće ostali suvlasnici imaju pravo prvokupa, ali to nije obveza.
Imate u svom vlasništvu zemljište koje je upisano u knjige, ali kuća izgrađena na njemu nije i htjeli biste sve prodati. Što sad?
Za uzimanje bankarskog kredita nekretninu nekad treba prenijeti u vlasništvo banke radi osiguranja - postupak poznat pod nazivom fiducija. O čemu se ustvari radi? U Hrvatskoj se praksi najčešće primjenjuje javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva regulirano Ovršnim zakonom. Javnobilježničkim aktom, solemniziranom izjavom ili sudskim zapisnikom sklopa se pravni sporazum o tome da jedna strana radi osiguranja tražbine druge strane prenese na tu drugu stranu vlasništvo. Ako dužnik namiri potraživanje, onda je vjerovnik dužan vratiti vlasništvo. Ako se vjerovniku ne namiri dug, onda vjerovnik može prodati stečenu imovinu putem javnog bilježnika ili zatražiti od vlasnika da ga obavijesti zahtijeva li da se predmet osiguranja unovči preko javnog bilježnika. Ako se vlasnik ne odazove ili javni bilježnik ne uspije izvršiti prodaju, onda se smatra da je vjerovnik punopravni vlasnik predmeta osiguranja za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza. Kad javni bilježnik vrši prodaju na zahtjev vjerovnika, to se čini javnom dražbom. Kod fiducije regulirane Ovršnim zakonom na prijenos vlasništva radi osiguranja i na vraćanje vlasništva ne plaća se nikakav porez ili bilo koje drugo davanje koje bi se inače plaćalo. Ipak, fiducija nije regulirana samo Ovršnim zakonom nego i zakonom koji regulira vlasničko-pravne odnose. Prema tom zakonu nije nužno da ugovor o prijenosu vlasništva bude u formi sudskog zapisnika, javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave. Dovoljno je da na ugovoru osoba koja prenosi nekretninu radi osiguranja ovjeri svoj potpis na ugovoru pa se temeljem takvog ugovora u zemljišnoj knjizi može izvršiti prijenos vlasništva. Iako je ovaj oblik na prvi pogled jeftiniji, ipak može biti vrlo nepovoljnan, jer ako izostane forma javnobilježničkog akta ili solemnizacija, onda se može smatrati da se ne radi o poslu reguliranom Ovršnim zakonom i da se na njega ne primijenjuje oslobođenje od plaćanja svih poreza i davanja kod prijenosa vlasništva radi osiguranja. Da bi prijenos vlasništva radi osiguranja bio oslobođen plaćanja poreza, bitno je da forma ugovora bude onakva kakva je propisana Ovršnim zakonom. Kako se radi osiguranja najčešće prenosi vlasništvo nekoj komercijalnoj banci, izvjesno je i da će banka zahtijevati sastavljanje ugovora u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Oslobođenje od plaćanja poreza odnosi se na prijenos vlasništva radi osiguranja i na vraćanje vlasništva nakon što dužnik namiri dug. Ako bi pak došlo do prodaje nekretnine radi namirenja potraživanja ili do stjecanja punopravnog vlasništva na ime duga, onda se više ne radi o prijenosu vlasništva radi osiguranja, nego o stjecanju vlasništva. Tada je novi vlasnik nekretnine dužan platiti porez na promet nekretnina.
Sklopili ugovor o kupoprodajni nekretnine i prodavatelj je preuzeo obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina, a porezna uprava poziva vas na plaćanje jer prodavatelj nije platio? Nema problema.
Vrijeme je da zaključimo s porezima na nekretnine na ovome blogu. Nakon ovoga znati ćete vjerojatno sve što se može znati vezano uz poreze na promet nekretninama. Tko plaća porez na promet nekretninama i u kojem iznosu? Koji je rok za prijavu i uplatu poreza na promet nekretninama? Podliježu li ugovorne strane još nekim porezima? Na koji način je oporezovan najam ili zakup nekretnine? Koliko iznosi agencijska provizija za posredovanje u prometu nekretninama? Postoji li razlika između domaćih i stranih poreznih obveznika? Tko i kako utvrđuje tržišnu vrijednost nekretnine? Postoji li obveza plaćanja poreza na promet nekretnina kad kupac nekretnine, zbog prava trećih osoba, ne može stupiti u posjed nekretnine? Koje je isprave porezni obveznik dužan dostaviti uz prijavu poreza na promet nekretnina?
Kod iznajmljivanja nekretnina postoje dvije različite situacije. Ukoliko iznajmljujete stan za stanovanje onda ne ulazite u sustav PDV-a bez obzira koliko zaradili godišnje jer su te usluge neoporezive. Ako pak iznajmljujete prostor tvrtki kako bi ona obavljala svoju djelatnost onda ulazite u sustav ukoliko zaradite više od 85.000 kn u jednoj godini, te morate voditi i poslovne knjige. To možda i nije tako loše jer bi eventualno mogli ubaciti neke troškove koji bi bili porezno priznati i po kojima bi si mogli priznati pretporez. Ukoliko ste već toliko sretni da imate stan ili kuću viška za iznajmljivanje bilo bi pošteno i platiti malo poreza i prireza. Postupak je vrlo jednostavan, ali se ne odnosi na one koji se bave turističkom djelatnošću već samo na fizičke osobe koje iznajmljuju svoje nekretnine drugim fizičkim i pravnim osobama. Recimo da ste našli podstanara i otvorili žiro račun u banci jer naplaćivanje najamnine u gotovini ne dolazi u obzir. Zatim slijedi potpisivanje ugovora s podstanarima, određivanje mjesečne najamnine i dostava ugovora u poreznu upravu. Porezna uprava će vam izračunati porez na sljedeći način: Cijena najma je 1.000,00 kn. Ukoliko pokušavate prijaviti manji iznos nego što ste dogovorili s podstanarima, porezna uprava ima pravo procijeniti koliko zaista najam na toj lokaciji. Ako procijene da je iznos premali, oni će obračunati porez i prirez na viši iznos i platit ćete više. Držite se realnih tržišnih cijena i ne bi trebalo biti problema. Na kraju godine niste dužni podnijeti godišnju poreznu prijavu zbog dohotka od najma, ali ako iz drugog razloga podnosite prijavu onda morate i to prijaviti.
Nikako nije na odmet prisjetiti se propisa o poreznim olakšicama vezanim uz nekretnine. Tako porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji kupuju prvu nekretninu kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje uz sljedeće uvjete: 1. da imaju hrvatsko državljanstvo. 2. da prijavljuju prebivalište na istoj adresi gdje se njihova nova nekretnina nalazi. 3. da veličina kuće ili stana zadovoljava uvjete površine ovisno o broju stanovnika: 4. da kupac i njegova obitelj nemaju u vlasništvu drugu nekretninu koja zadovoljava njihove potrebe, te da nemaju u vlasništvu druge nekretnine znatnije vrijednosti. Članovima uže obitelji, smatraju se bračni partner te djeca prijavljena na istoj adresi. Porez se plaća ako se stan ili kuća otuđi u roku od pet godina od dana nabave, odnosno ako Porezna uprava naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni svi uvjeti za porezno oslobođenje.
Državljani iz zemalja Europske Unije od 1. veljače 2009 godine potpuno nesmetano i bez ikakvih zakonskih ograničenja kupuju nekretnine u Hrvatskoj. Time su u potpunosti izjednačeni s hrvatskim građanima, a postojeća ograničenja ostati će samo za državljane zemalja izvan Europske Unije.
Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu podigao je puno prašine među investirorima u nekretnine u Hrvatskoj i građevinarima. Problem je novi namet prema kojemu razliku između vrijednosti poljoprivrednog i građevinskog zemljišta plaćaju sami investitori, što uzrokuje više troškove i ukupnu vrijednost investicije. Razumljiva je namjera da se zaštiti poljoprivredno zemljište i spriječi urbanizacija, ali situacija je puno drugačija u građevinskim zonama u kojima je odluka o prenamjeni već donesena. Nameta nisu oslobođeni graditelji stambenih zgrada, pa postoji rizik od poskupljenja stanova. Skupi stanovi neće se lako prodavati, pa bi moglo doći do otpuštanja radnika zbog manjka posla. Naknada se također plaća prema površini, a ne prema tome koliko se kvadrata na njoj gradi, pa bi se zbog toga moglo dogoditi da se parcele preizgrađuju. Pa, da vidimo o čemu se tu ustvari radi! |







